«zapisi i reportaže»
Časni pojas Presvete Bogorodice
Postoje putovanja na koja nas, tiho i blagosloveno, pozove sama svetinja. Tako je moja poseta manastiru Merkšinac u Pambukovici, na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, postala susret sa molitvom, Liturgijom, besedom oca Serafima i duhovnom lepotom jednog malog, ali blagoslovenog manastira.
Maj, 2026.
Putujemo i posećujemo:
  • Manastir Merkšinac
Zove me otac Serafim iguman manastira Merkšinac. Između ostalog kaže mi da je ovih dana posebno lepo u njihovom manastiru. Nismo se dugo videli i kaže mi da s obzirom da ne dolazim često da propuštam fotografisanje lepote cveća i mirisa prirode koji je ovih dana okružilo svetinju. Dodaje otac, da će za Slavski dan Vaznesenja Gospodnjeg biti posebno lepo. Nastavlja otac Serafim da mi prenosi utisak iz manastira, dok ja sve vreme razmišljam o Spasovdanskoj litiji koja se sutra održava u Beogradu, i razmišljam kako uskoro krećem na doček Časnog pojasa Presvete Bogorodice koji dolazi u Beograd iz manastira Vatoped na Svetoj Gori. Paralelno sa mojim mislima, otac Serafim me pita: da li ću doći na manastirsku Slavu Vaznesenja Gospodnjeg u manastir Merkšinac. Na to sam mu rekao: oče, voleo bih doći, ali Lidija uzme ujutro auto za posao i nemam kako da dođem. Odavno nisam bio u manastiru Merkšinac, ali neću moći doći ni ove godine, jer auto nemam, dok autobusom ne bih stigao, jer popodne imam obaveze na fakultetu. Otac Serafim mi na to kaže: ništa ne brini, naći ću ti ja prevoz. Otac Serafm je osigurao auto za mene. Moje je bilo samo da nazovem broj telefona i javim se čoveku koji će doći po mene i odvesti me u manastir Merkšinac. Pozvao sam kontakt telefon i dogovorio sam se sa čovekom koji je na molbu oca Serafima bio voljan da sutra ujutro dođe po mene i da me odveze u Manastir Merkšinac.

Uveče smo Lidija i ja otišli u Vaznesenjski hram u Beogradu da se poklonimo ispred Časnog pojasa Presvete Bogorodice kojeg su povodom Slave grada Beograda doneli iz Manastira Vatoped sa Svete Gore. Pojas će biti izložen u hramu Svetog Save i tom prilikom verni narod će moći da mu se pokloni i celiva. Bilo je mnogo naroda među kojima smo sreli i naše pratioce sa bloga "Putujte sa Badovincima" sa kojima smo se dodatno zbližili i porazgovarali. Oni takodje vole da posećuju sveta mesta. Razgovarali smo o poseti svetinjama u Makedoniji, Jerusalimu, Sinaj u Egiptu. I dok smo razmenjivali utiske, ja sam se setio da sam pozvan da sutra posetim jedan mali manastir Merkšinac u mestu Pambukovica pored grada Uba. Često razmišljam kako da posetim velike i poznate svetinje, ali retko se setim malih, slabo poznatih manastira i svetih hramova u kojima se duhovno obrazujuje narod i deca iz manjih mesta, okolnih sela, i koji takođe traže utehu i mir, ljubav i nadu. Jedva čekam da osetim dubinu smirenosti i duhovne lepote jednog malog i čudesnog manastira Merkšinac. Sutra ujutro je po mene došao prevoz koji mi je omogućio mnogopoštovani arhimandrit, otac Serafim iguman manastira.
Kada smo stigli u hram osetila se praznična atmosfera. U hramu je bilo oko pedeset vernika. Otac Sergije je služio Svetu Liturgiju na kojoj sam se pričestio svetim Darovima Božijim. Kasnije je otac Serafim izgovorio veoma mudru besedu koju je pažljivo slušao sav narod u hramu. Besedu u tekstualnom obliku prepisao sam i postavio na kraju ovog teksta kako bi svi imali mogućnost da pročitaju ono o čemu je otac Serafim pričao. U besedi su jednostavne reči koje su tada izlazile iz srca oca Serafima. Usredsredio sam se na reči besede, koje su bile blage i usmerene na život kojeg treba da živimo usmeravajući život u pravcu vere i spasenja duše. Verujemo da život ne prestaje već da dobiva nove blagoslovene dimenzije koje možemo spoznati verom u Boga. Nakon Svete Liturgije krenuli smo u litiju oko hrama. Bilo je sunčano i primećivao sam cveće koje okružuje manastirski hram. Kako sam ga pažljivo gledao tako sam imao osećaj da i ono prati mene. Poneki cvet je pratio sunce, ali većina cveća je svojim pokretima pratilo upravo nas koji smo učestvovali u Vaznesenjskoj litiji. Zastali bismo da otac Serafim pročita delove iz Jevanđelja, i odmah posle nastavili smo u litiji dalje oko hrama. Prvo nas je cveće obradovalo toplinom gostoprimstva, a zatim i otac Serafim, koji nas je pozvao da se kao najmiliji gosti poslužimo na trpezi ljubavi koja je bila pripremljena za nas goste.
Seli smo. Pre ručka sam se poslužio kafom i tada sam izvadio iz džepa mali triptih koji sam dobio u hramu. Na triptihu je bila ikona Vaznesenja Gospdnjeg i molitva Svetog Filareta mitropolita Moskovskog. Ovaj triptih je dao da se napravi jedan Nenad. On je kršten u manastiru Valjevska Gračanica u kojem su otac Serafim i otac Sergije služili pre nego je potopljena. Nenad se nedavno upokojio, ali pre smrti dao je da se napravi ovaj triptih i da se podeli na manastirskoj Slavi. Naime, mislio je da će dočekati današnji Slavski dan, ali nije. Medjutim, njegov rad i njegova želja bile su tog dana ispunjene. Sav verni narod je dobio na triptih na poklon i svi smo u molitvama pomenuli brata Nenada za spasenje njegove duše.
Nakon posluženja, otišao sam da napravim nekoliko fotografija hrama i prirode koja ga okružuje. Tada mi je prišao jedan mladić koji me sa oduševljenjem pozdravio i rekao da su oni došli iz jednog udaljenog grada. Često dolaze u manastir Merkšinac zahvaljujući mom putopisnom tekstu u kojem sam opisao jedan od mojih susreta sa ovim manastirom i kojeg su pročitali pre nekoliko godina. Zahvalili su mi se za tekst, jer su čitajući tekst dobili volju da posete i upoznaju ovu svetinju. Rekao sam "Hvala Bogu" za to. Meni je pisanje teksta bilo nekoliko minuta posla, a posledica toga je da je nekoliko mladih prišlo ovoj svetinji i verovatno će joj se oni uvek ponovo vraćati.
Nakon posluženja za bogatom prazničnom trpezom pozdravio sam se sa ocima Serafimom i Sergijem, i sa gostima, prijateljima manastira Merkšinac. Moja poseta manastiru Merkšinac u Pambukovici može se opisati kao putovanje koje je uzvišenije od običnog prazničnog putovanja i koje će ostati dugo u mom sećanju. Bilo je to putovanje ispunjeno Svetom Liturgijom, litijom i susretom sa mladima koji su pronašli svoj duhovni put upravo zahvaljujući mom putopisnom tekstu o duhovnih oaza koja se nalazi u slabo poznatom selu Pambukovica pored Uba.
Maj, 2026.
Beseda oca Serafima na praznik
Vaznesenja Gospodnjeg
Beseda igumana manastira Merkšinac oca Serafima, izgovorena za manastirsku slavu Vaznesenja Gospodnjeg 2026. godine u manastiru Merkšinac.
Danas svi zajedno da proslavimo Vaznesenje Gospodnje.
Mi živimo u nadi i u radosti sa našim Gospodom Isusom Hristom i čekamo draga braćo i sestre Njegov Drugi dolazak. To nas drži i daje nam snagu, daje nam hrabrost za sva iskušenja koja imamo i koja dolaze. Tako draga braćo i sestre prolaze koji su sa Hristom. Onaj koji nije sa Hristom on sve što god da mu se kaže da učini, on odmah daje odgovor da za to nema mogućnosti i nema snage. A onaj ko je sa Hristom, on ima duhovnu snagu. Otac Sergije i ja smo to ovde osetili, tu duhovnu snagu i blagoslov Božiji. Mi kad smo trebali da dođemo ovde po blagoslovu blaženopočivšeg vladike Milutina koji je rekao: pa vidite selo Panbukovicu, tamo je teško stanje. Otac Sergije na to kaže pa idemo tamo, jeste zapušteno al' idemo pa ćemo da obnovimo.

Kad smo mi rekli vladici da prihvatamo manastir Merkšinac. On kaže: joj deco moja kako ćete vi tamo, pa otiće vam zdravlje. Mi smo rekli: Bog će nam dati snage, a vi samo nas blagoslovite. On je nama dao svoj sveti blagoslov vladičanski i mi smo došli. Samo se treba predati u ruke Božije i ničega se ne treba bojati. Tako i vi draga braćo i sestre, predajte se Bogu. Predajte se volji Božijoj. Ali kako ćete vi, draga braćo i sestre, da se predate volji Božijoj? Kakva je to mogućnost koju vam Gospod daje i Majka Crkva: kaže kome je Bog na Nebu otac, tom je Crkva na zemlji majka. Vi imate draga braćo i sestre mogućnost sve postove da postite. Da se redovno ispovedate, da činite pravdu i milostinju, da ne činite greh, da se ispovedate. Čovek kad se redovno ispoveda, on prestaje sa grehom. A onda, draga braćo i sestre primite Svetu Tajnu Pričešća i onda ćete biti srećni i blažni. Da vam ne bude ništa teško. Kao na primer da ne kažete: ja ne mogu da postim, boli me želudac, boli me ovo, boli me ono. A šta ćeš ako umreš pa odeš pred Boga nespreman? To je draga braćo i sestre strašno. Meni je drago da ste se ovde sabrali s nama da proslavite manastirsku slavu. Gospod je dao da ste došli svi vi, a još će dati Bog da će doći svi oni koji s nama imaju duhovnu vezu i zajednicu. Nije u broju nego je u ljubavi. Kaže jedna monahinja kad je htela da umre, ona je videla da je loše i jedna sestra je nju pazila i ona je pita: pa kako se osećate? Pa kaže ja sam se uplašila. A što si se uplašila? Pa kaže uplašila sam se tog časa koji dolazi. Pa kaže ceo život si radila za svetinju. Pa radila si za sirotinju. Pa sve njena dobra dela nabraja. A ona kaže: bojim se da nisam radila za pohvalu ljudsku. E tako draga braćo i sestre ja se stalno preispitujem i bojim da mi ne radimo nešto da nas neko hvali. Ne daj Bože. To treba čovek potpuno iz srca svoga da izbriše da bi ga neko hvalio za ono što čini za Hrista. Čini se to za Carstvo Nebesko. Daj, biće ti dato. Ruka kad je zatvorena, ona nikad ništa ne može ni da da, ni da primi. A ona ruka koja je otvorena u nju i dolazi i odlazi. Verujte, Gospod nas nikad neće ostaviti. Budite predani Hristu. Ko posti sve postove. Ne greši, ispoveda se. Sve što je u godini srede, petke, sve što je potrebno da posti, onda draga braćo i sestre treba i da pristupi Svetoj Tajni Pričešća i da sa radošću živi. Jer jadan li je onaj ko bez Hrista svoj provodi vek. Jer imamo ljude koji idu u crkvu, žive crkvenim životom, ali Svetu Tajnu Pričešća ne prima često. Čak postoji sujeverje. Kaže se da je dovoljno ili jedanput ili tri puta i tako. To je draga braćo i sestre strašno. Mi smo zato došli ovde da narod nešto od nas slabih nauči. Znači: postite, ispovedajte se, kajte se, ne grešite, pričešćujte se. Primajte živoga Hrista u sebe. Unosite mir. Onaj ko se pričesti, neće se svađati u svojoj porodici. Onaj ko se pričesti neće praviti probleme komšijama, bližnjima, neće unositi nemir. Pričešće je nešto najdragocenije. Ljudi trče da kupe skupa kola, da se ožene sa kakvom iz bogate porodice. Ništa draga braćo i sestre vam nije dato veće od Svete Tajne Pričešća. Ne postoji ništa na zemlji i to je besplatno. Draga braćo i sestre i najsiromašniji i najbogatiji ako ispunjava ono što je potrebno Bogu i da se žrtvuje, eto, on ima priliku. A onda kroz to draga braćo i sestre je naslednik Carstva Nebeskoga. Pa kud ćete lepše i dragocenije? Nema draga braćo i sestre na zemlji ništa lepše nego živeti za Hrista. Kad smo sa Hristom, tu je mir. A kaže, šta donosi čoveku mir? Evo ja ću vam to reći, i ja sam to čuo: pitali jednog čoveka koji je bio na robiji dugo godina. Pa kaže kako ti izađeš sa robije, a da nisi ništa mnogo propao. Pa kaže ćutao sam. Naučiš se da ćutiš - nemaš probleme. Vidite kad jedan čovek koji je ko zna zašto robovao i ko zna kakav je greh učinio, pa se naučio da ćuti i kroz to upoznao Boga. Pa što mi onda kao Hristovi da ne ćutimo i tako da se trudimo da imamo umnu molitvu i onda postižemo da imamo lepotu života. Postaje nam jako lepo. Tako postaje lep ovaj život da čovek i u rupi živi, on bi bio srećan. Verujte mi, ja ne bih moj put menjao ni za šta na svetu.

Svakoj devojci i momku i čoveku i ženi koji su za brak ti su i za manastir. A onaj ko draga braćo i sestre nije za brak, taj nije ni za manastir. Ja bih svakom preporučio ko je za brak da dobro razmisli i možda ako se i odrekne braka u kom bi mogao imati veća iskušenja vaspitavanja dece u Hristu. A onaj ko dođe u manastir verujte jeste da ima borbu, ima borbu s tuđom decom, ali privodi ih Hristu. Ta tuđa deca dođu, al' oni su došli jer traže Hrista i ti samo treba da ih oblikuješ i usmeravaš ka Hristu. Tada svi idemo zajedno ka Carstvu Nebeskom i posle smo na dobrom putu. Majka Božija nas nikad neće ostaviti. Molite joj se. Pogotovo majke koje imaju decu i koje imaju probleme sa decom. Možda su roditelji učinili neku grešku, možda su nešto kroz razvoj deteta povredili dete ili tako nešto, ali najlepše je kad dete deli svoje probleme sa roditeljima. Onda ti roditelji usmeravaju na duhovnog oca svoju porodicu i to postaje divna harmonija. Ali ne da roditelj iskoristi dete da mu dete kaže svoje tajne i svoje probleme pa posle da mu to prebacuje. Jer kaže u Svetom Pismu roditelji ne gnjevite dece svoje da ne gubi volju. Roditelj mora da bude čuvar tajne svoga deteta. Duhovni roditelj i telesni roditelj treba da čuvaju tajnu svog deteta i da ga usmerava ka Hristu i ka dobrom.

Draga braćo i sestre u toku ove godine jedan brat koji je kršten u manastiru Valjevska Gračanica nedavno se upokojio. On je nama napravio ove triptihe i imao je želju, da ovi triptisi budu podeljeni narodu danas na dan Slave. Zvao se Nenad, Bog da mu dušu prosti. Svima draga braćo i sestre Bog dušu da prosti i ktitorima i priložnicima i srodnicima do svih onih koji su i mrvicu dali za ovu svetinju što se kaže od pamtiveka. Ne od kad smo mi, nego od kad svetinja postoji. Da su blagosloveni i oni koji su pre nekoliko stotina godina našli ovo mesto za hram i da su blagosloveni i da budu u Carstvu Nebeskom proslavljeni, jer su sagradili ovde svetinju. Treba i njih da se sećamo, ako neko od njih ima neki problem da mu mi slabi i mali izmolimo raj. Ja se nadam draga braćo i sestre, iako smo puni mi pogrešaka, puni smo mi svakakvih mana sa sa svih strana, ali nadam se i utehu imam da kad nas nestane, kad odemo i mi u zemlju da će i za nas neko ovde da se moli i da nam izmoli Carstvo Nebesko. Jer nije lako zadobiti Carstvo Nebesko. Samo ga "siledžije" zadobijaju. Ali one "siledžije" koje sebe suzbijaju, a ne druge, ne da gleda drugoga u svetinji i u komšiluku i da ga popravlja nego sebe, a drugoga sa ljubavlju i sa poniznošću da gleda. Svakome prilazite sa ljubavlju, onda ćete biti srećni i blaženi da nekoga zadobijete za Hrista. Ja vas molim da se molite i da se trudite i da govorite svojima bližnjima, onima koji nisu kršteni da krštavaju sebe i svoju decu.

Molim vas draga braćo i sestre da govorite vašim bližnjim i za venčanje da žive sa Svetom Tajnom Venčanja, da ne žive nevenčano. To je jako strašno. Ta deca su rođena u bludu. Za to se daje veliki odgovor. Da postite postove, da se ispovedate, da se pričešćujete, da ne ide niko draga braćo i sestre po vračarima, gatarima, da se svega toga ostavite i da to na ispovesti ispovedite. Uzdržavajte se i od drugih grehova i da se čuvate. Bićete tada srećni i blagosloveni. Ja se jako radujem što ste svi došli danas i hvala vam i da dolazite svake godine. Nije problem nikoga dovesti i treba sazivati ljude i krštene i nekrštene. Za Hristom ko je išao? Pa sve išli oni najjadniji, i najbedniji oni sa dna tadašnjeg društva. Oni su mu bili verni i odani i slušali njegovu nauku i slušali ono što on govori. I oni su našli mesto u Carstvu Nebeskom. Pa slava Bogu. Eto, tako i vi zovite, skupljajte, zovite ljude da idu za Hristom. Propovedjate sa ljubavlju, ne sa silom, nego s ljubavlju. Kažite mogao bi ti da ideš na Liturgiju, mogao bi malo da postiš, da se pričestiš i tako. Onda će i vama to biti na duhovnu korist. Eto, kako želim sebi i svojoj duši večnoga života i nebeskog carstva. Tako želim i svima vama u ime Hristovo. Amin.

Besedu izgovorio otac Serafim, igumana manastira Merkšinac.
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, 2026. godine.